Pogled iz Zmajeva gnijezda

Sinovi i unuci Ivana Gabelice, osnivača HDS-a, iz kojeg je proizišla HČSP, su nedavno bili domaćini međunarodne nacionalističke konferencije. Pripadnici te stranke vole se kititi pridjevom „čista" stranka prava, vole reći da je sami Otac Domovine bio istjeran iz HSP-a, iz stranke koju je osnovao i sagradio, pa je baš zato i osnovao Čistu Stranku Prava.

Kao da su oni Gebeličini potomci testametarni i ideološki naslijednici HČSP-a iz vremena Oca Domovine. Niti su jedno, niti ni drugo. Oni samo vole preskočiti razdobolje od skoro 130 godina, jer misle nitko neće ni pitati kako i zašto su nastali. Kako stariji znaju, nakon što je Tuđman s drugovima iz SKJ preuzeo moć u HDZ-u, politički likvidirao Marka Veselicu, kojeg je cijeli svijet smatrao za prvog predsjednika HDZ-a, Ivan Gabelica je s braćom Veselica i još brojnim antikomunističkim disidentima 04. studenog 1989. osnovao Hrvatski Demokratski Savez, kasnije Hrvatsku Demokratsku Stranku i kada je dva puta „popušio“ izbore, te je i financijska situacija u stranci bila katastrofalna, vidjevši kako Hrvatska dijaspora šakom i kapom podupire HSP, Gabelica od HDS-a pravi HČSP, te počinje obilaziti dijasporu, bacati plamene govore o pravaštvu, o NDH, o ustašama. Opet ostaje činjenica:  na Ustavnom sudu, HČSP je naslijednik HDS-a, jedne male strančice političkih disidenata i gubitnika u okršaju s Tuđmanom početnih dana HDZ-a.

 
Kao i moj stric, Ivan Gabelica je bio član TIHO (tajna organizacija hrvatske intelegencije) od samog početka njenog postojanja. Ivan Gabelica je nedvojbeno jedan od najvećih boraca za Hrvatsku neovisnost za vrijeme SFRJ, Ivan Gabelica je  trpio jako puno tijelesne i psihičke torture i maltretiranja samo zato što je izgovarao što je mislio u režimu koji nije bio Hrvatski nego Jugoslovenski. Ali Ivan Gabelica nije nikada bio mišljenja da je bijela rasa vodeća rasa ovog planeta, Ivan Gabelica nikada nije mislio da je Ustaški pokret fašistički pokret, niti je Ivan Gabelica ikada izjednačavao „Europski nacionalizam“ s pravaštvom. Koliko god  današnji HČSP nema nikakve veze s ondašnjim HČSP-om, ipak je Ivan Gabelica pravaš od samog buđenja njegove nacionalne svijesti, pa i tijekom svog cijelog života, bez obzira na političke avanture osnivanja kurioznih Saveza i strančica. Zato je ovo što danas radi mladi Frano Čirko ( Ovdje se radi o purgerizaciji Dinaridskih prezimena-čovjek se u istinu preziva Ćirko!) pod patronatom Josipa Miljka, održavajući međunarodnu nacionalističku konferenciju pod patronatom HČSP-a, također pucanj u prazno i jedna velika glupost. Pravaštvo i nacionalizam nemaju nikakove veze jedno s drugim. Pravaški lideri, naše kvazi-vođe u svim pravaškim opcijama daju svjesno ili nesvjesno mladima do znanja da će kod njih naći utočište u svojim pokušajima iživljavnja nekakvog nacionalizma. Hrvatski nacionalizam, tj. nacionalizam iz kuta pravaštva nikada nije bio okupatorski niti fašistički, jer su se Hrvati uvijek od nekog okupatora branili, samo iz tog razloga je i nastalo pravaštvo, dok je nacionalizam kod Mađara težnja ka staroj slavi, ka „Nagy-Magyaroszag“, u čijem sastavu je i pola Hrvatske. Zašto nikom u HČSP-u nije smetalo pozvati ih u Zagreb?

Andrija Hebrang (otac) je naprimjer bio sasvim drugačiji od gore spomenutog viteza Ivana Gabelice. Za razliku od Ivana Gabelice, koji je uvijek bio deklarirani Hrvat, Hebrang je bio deklarirani Jugosloven i partizan. Borio je se protiv NDH za uspostavu Jugoslavije. Kasnije je se puno puta suprostavio samom Titu, tj. njegovoj produženoj ruci u Zagrebu, Moši Pijadi, pa čak i službenom Beogradu, te s tim sam sebe osudio na smrt. Kada je Tito ohladio odnose s Staljinom, Hebrang je bio Staljinov miljenik, koji je pokušao svrgnuti Tita i instalirati Andriju Hebranga kao svoju produženu ruku na Balkanu. Jeli se Hebrang u zatvoru ubio ili bio ubijen, sasvim je svejedno, makar što se tiče pogleda iz pravaškog kuta. Godine 1992. je Hrvatski sabor (HDZ) Hebranga rehabilitirao i proglasio hrvatskim revolucionarem. Znači čovjek koji je bio u partizanskim redovima (kao i Tuđman) i koji se borio protiv Hrvatske države je od strane onih koji su nas oslobodili od Jugoslavije (to su oni isti koji su nas oslobodili od NDH) podignut u Olimp. Od tada u Republici Hrvatskoj uzduž i poprijeko niču Naselja Andrije Hebranga.  Svaki grad i gradić ima jedno naselje s tim nazivom ili barem ulicu sa njegovim imenom. Nije to meni čudno, čemu su sve u stanju bili drugovi iz HDZ-a, na čelu s Titovim generalom Tuđmanom, nego sam se nedavno zaprepastio da je jedan moj dobar prijatelj, moje političko dijete, mladi Mario Macan, iz Slavonskog Broda, postao predsjednik temeljnog ogranka Andrija Hebrang u HSP-u dr.Ante Starčević. Čak mi je samo malo bilo čudo što jedan tako radikalan čovjek ode u krilo Ruže Tomašić ali ne toliko kao predpostavka da će Mario prije pobjeći na mjesec, nego da on vodi jedan tako imenovani ogranak, bez obzira što se tako zove naselje u kojem ogranak djeluje. Ako je netko u stanju povezati sve ovo, onda ne samo da  potpisuje mazohističku perverziju Hrvata, nego i duboki prijezir istine kod Hrvata, znači samih sebe!

 
Nakon ova dva događaja, događaja, u kojima moja dva mlada pravaška brata, Frano Čirko i Marijo Macan, mladi ljudi koje zbilja i istnito cijenim, igraju jako lošu pravašku ulogu, mislio sam da smo mi HSP, nakon katraze na izborima u prosincu 2011., nakon Catenaccija našeg gorostasnog predsjednika na stranačkom saboru u veljači ove godine, ponovno zablistali starim sjajem, prvi put nakon legendarnog govora Dobroslava Parage u Splitu. No nedaleko od Splita, u Kaštelima, se nekima dojmilo sve drugačije nego što nam naša pravaška realnost da vidjeti.

Koliko ja znam mi pravaši dr.Antu Starčevića zovemo Ocem Domovine. Koliko ja znam svaki član neke političke stranke je stranački vojnik, njemu je služiti stranci i braniti stranku.

Koliko ja znam tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, partizan Tuđman direktno ili indirektno njegova politika, dali su likvidirati najprije Antu Paradžika a potom i Blaža Kraljevića.

Ne samo to, zabranio je djelovanje HOS-a, krao nam glasove na svakim izborima. Jedina istinita oporba, jedina prijetnja HDZ-u, Tuđmanu na vlasti, bio je HSP, bio je Dobroslav Paraga, tadašnji predsjednik HSP-a. Za sve što danas imamo ( a ustvari nemamo ništa !) je odgovoran Franjo Tuđman! Koliko god HDZ-ovci sad slavili (opravdano!!) ove pobjede Franceka Tuđmana, toliko mi članovi HSP-a moramo i trebamo na ove činjenice biti bijesni i ljuti, znajući da nam Tuđman nikada nije želio dobra, iz same činjenice da je naša, pravaška Hrvatska trebala biti drugačija nego ova nakaradna AVNOJ-kifla danas. Znači pravaš, član HSP-a, nema niti jednog malog razloga pjevati hvalospjeve najmlađem Titovom generalu!

No, ja sam nedavno vidio fotografiju na kojoj je se postavio jedan cijeli ogranak, uz svoju mladež, svog predsjednika ogranka, isprijed spomenika  „dr.Franji Tuđmanu, Ocu Domovine“. Na fotografiji nije ogranak HDZ-a, nego ogranak HSP-a Kaštela predvođen predsjednikom ogranka Antom Komljenom.

Po apokrifima je Sveti Petar bježao iz Rima, u doba kada su kršćani progonjeni, sreo na Viji Apiji Isusa Krista i pitao ga: “Quo vadis Domine“ (kuda ideš Gospodine), na to mu je Isus Krist odgovorio: “Eo Romam iterum crucifigi“ (idem u Rim biti ponovno razapet na križ). Taj odgovor je Svetog Petra potakao vratiti se natrag u Rim da bi bio razapet. Ovo pitanje se i dan danas postavlja nekom tko je izabrao pogrešan put kojim je pošao, znači: Quo vadis Pravaštvo?

Za popravni Dom spremni!
Franjo Vranjkovic
alias
Zmaj od Zemuna
30.travnja 2012

     Ovim priopćenjem izvješćujem stranačku i hrvatsku javnost da sam se odlučio u potpunosti povući iz stranačkog političkog života Hrvatske stranke prava. Razlozi mog povlačenja su i osobne i političke naravi.

Politički razlozi su moj rezultat na proteklim parlamentarnim izborima i preuzimam svoj dio odgovornosti. Osobni razlozi leže u činjenici da moji politički pogledi na budućnost Hrvatske kao i moj vrijednosni sustav i politički svjetonazor koji sam živio i izgrađivao kao dužnosnik Hrvatske stranke prava nisu naišli na potporu biračkog tijela.

Kako ne želim mijenjati svoje političke poglede i svjetonazor, povlačim se iz stranačke politike kako ne bih ni na koji način smetao procesu konsolidacije i jačanja Stranke kojoj sam posvetio sav svoj politički potencijal pa i obiteljski i osobni život. Uvjeren sam kako će Hrvatska stranka prava iznaći način prilagodbe novim političkim okolnostima u kojima se nalazi Republika Hrvatska.

Zahvaljujem svim svojim prijateljima, suborcima, stranačkim kolegama, medijima, hrvatskoj javnosti, a napose svim biračima koji su me ovih dvadeset i jednu godinu pratili i podupirali.

Bog i Hrvati !

S poštovanjem,

Anto Đapić

                                                                         München, 28.10.2011

Večeras je u Münchenu, u dvorani Franziskussaal, u organizaciji HSP-a Bavarska održana javna tribina o aktualnom političkom stanju u Republici Hrvatskoj.
Domaćin tribine, predsjednik bavarske podržnice HSP-a, Zoran Prlić pozdravio je sve nazočne, a poseban pozdrav i zahvalu uputio je predsjedniku HSP-a, Danielu Srbu. Pozdravio je također i predsjednika Zajednice podružnica HSP-a u Europi, Damira Petkova, kao i predsjednike podružnica iz Austrije, Franju Raštigorca, i Švicarske, Marinka Rašića, te Franju Vranjkovića, kolumnista i člana HSP-a.
Nakon kratkog pozdravnog govora i pozdrava gvardijana župe St. Gabriel, fra Vuka Buljana, domaćin tribine riječ je prepustio gostu sa zapada Njemačke, Franji Vranjkoviću.
On je za temu imao „nacionalno jedinstvo“. U svom izlaganju je jako precizno naveo razloge zbog kojih među Hrvatima nacionalnog jedinstva nema, još preciznije naveo argumente zašto nam je nacionalno jedinstvo potrebno, te je pozvao predsjednika HSP-a, Daniela Srba, da kao prvi svoj čin u novom Saboru, nakon izbora 4. prosinca ove godine, dadne prijedlog o osnivanju Ministarstva nacionalnog jedinstva, koje bi upravo imalo zadaću jačati slogu i jedinstvo nacije, među svim Hrvatima u Republici Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i Hrvatima u dijaspori.
Drugi govornik je bio Damir Petkov, politolog iz Švicarske i predsjednik Zajednice podružnica HSP-a u Europi. U svom govoru Damir Petkov je pojasnio zašto je HSP protiv ulaska Republike Hrvatske u EU. Kao čovjek koji živi u Švicarskoj, koji poznaje demokraciju, sustav i gospodarstvenu silu Švicarske je naveo jasne razloge koliko bi Švicarska, kada bi pristupila EU, bila „krava muzara“, dok je za razliku od Švicarske Republika Hrvatska prosjak pred vratima EU. Damir Petkov je naglasio važnost suverenosti i neovisnosti za Republiku Hrvatsku, koja će samo tako biti i ostati čimbenik u svojoj kući.
Predsjednik Hrvatske stranke prava, Daniel Srb, je detaljno pričao o situaciji u HSP-u, o stanju tkzv. desnog bloka, na čije stvaranje je on sam prije nekoliko tjedana pozvao. Nadalje je govorio o političkoj i gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. U svom izlaganju se u nekoliko navrata osvrnuo na govor Franje Vranjkovića, potvrdivši da za sve što Hrvatima najprije treba, jest nacionalno jedinstvo; također je naveo primjere tko i kome smeta da je nacija složna. Iznio je primjere podijele vlasti i vječnog kamufliranog dogovora između SDP-a i HDZ-a.“Nije da se hvalim,ali ja sam jedini predsjednik jedne parlamentarne stranke koji nije bio član SKJ, po tom znadete i vidite kakvo je stanje u Hrvatskoj i tko vlada“, naglasio je Srb. Još detaljnije je govorio o njegovom trudu i nastojanju povesti cijelu desnicu u izborni boj za glasove Hrvatica i Hrvata na slijedećim izborima. Pokazao se jako optimističnim što se tiče jednog snažnog HSP-a, te jednog snažnog desnog bloka pod vodstvom HSP-a.  Isto tako Srb nije zaboravio iznijeti svoje mišljenje i mišljenje HSP-a o situaciji Hrvata u Bosni i Hercegovini, o koaliciji HSP-a BiH s SDP-om. Jako iskrenim ali i jako preciznim riječima, Srb je, bez dlake na jeziku rekao: „Najbolje bi bilo da su tih šest mjesta u Federaciji BiH zauzele sve hrvatske stranke zajedno, pa i HDZ i HDZ 1990, no očito je da Čović to nije htio. Čović je tražio četiri mjesta za svoj HDZ i dva mjesta za stranku Milorada Dodika, koja s Fedaracijom BiH nema ništa."
Poslije govora i izlaganja, slijedila su pitanja. Po pitanjima se dalo vidjeti da su Hrvatice i Hrvati isfrustrirani najprije političkom situacijom u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini,  pa onda isto i raskolom među pravašima. Puno pitanja se svodilo kada će doći do ujedinjenja pravaštva, kada će se pravaške vođe dogovoriti i složiti za opće dobro Hrvatske. Daniel Srb niti ovdje nije ostao dužan iscrpnog repliciranja i odgovaranja na postavljena pitanja. Kao što je već nekoliko puta potcrtao, kao što su naglasili i Damir Petkov i Franjo Vranjković, najbitnija je sloga nacije, najbitnije je trenutnu vlast skinuti, na vlast postaviti Hrvate domoljube koji će štititi interese svih Hrvata.
Gosti HSP-a Bavarske, predvođeni domaćinom Zoranom Prlićem su se nakon završetka tribine uputili  u jedan od najrenomiranijih lokala bavarske metropole, „Augustiner Keller“ , te su tamo uz večeru i bavarsko pivo, nastavili svoju zajedničku večer. Da bi atmosfera bila još emocionalnija i ugodnija, još bliža domovini,  pravaši su ovu lijepu večer poslijednjeg petka u listopadu zaokružili domoljubnim pjesmama.