Ante Starčević - Otac domovine

(23.5.1823 – 28.2.1896)

U drugoj polovici devetnaestog stoljeća, poslije ukidanja Bachova apsolutizma i takozvanog povratka ustavnosti 1860, u hrvatskom stranačko-političkom životu vladalo je kaotično stanje. Raščišćavanje i razbijanje tog stranačko-političkog kaosa i postavljanje novih temelja u Hrvatskoj počelo je pojavom Stranke prava, godine 1861. Osnovno načelo nove stranke bilo je: Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu i samostalnu Hrvatsku! Stranka prava postala je najznatnija politička organizacija tog razdoblja u Hrvatskoj zahvaljujući prije svega  po svojem osnivaču i vođi, Anti Starčeviću, njegovom karakteru i držanju. Razdoblje zrelog hrvatskog nacionalizma vezano je uz ideju pravaštva.

Ključno pitanje godine 1861. bilo je pitanje odnosa između Hrvatske i Ugarske. Ante Starčević i Stranka prava izjašnjavali su se za ideal samostalne hrvatske države izvan okvira Habsburške Monarhije. Tada je po prvi put istaknuta krilatica koja je i simbolički označavala pravo hrvatskog naroda na slobodu te da nad sobom priznaje samo Boga. Hrvatski je narod sačuvao vjeru u Boga i snagu svoje desnice pa Starčević govori: ¨Narod hervatski vjeruje, bez da mu itko kaže, da je providnost njemu, koji je tristagodišnje sužanjstvo Austrije preživio, njemu koji se je u duhu keršćanskom za druge vazda žrtvovao, lijepu budućnost odredila: narod hervatski veruje, da tu budućnost, to poslanstvo, ne bude odkaživati Austrija, nego Bog i Hervati!¨

Svojim djelima i političkim radom Ante Starčević položio je osnovice moderne hrvatske nacionalne države i svojim dosljednim zauzimanjem za demokratska narodna prava još je za života stekao ugled Oca Domovine. Nimalo nećemo pogriješiti ako Antu Starčevića proglasimo začetnikom suvremene, moderne i neovisne Hrvatske jer je u izvornoj pravaškoj ideologiji OCA DOMOVINE samostalna hrvatska država ideal koji isključuje ikakvu drugu tobožnju hrvatsku državnost, bilo u okviru Habsburške monarije, bilo u zajednici s drugim južnoslavenskim narodima.

Duboko u svijesti svakog Hrvata i Hrvatice, ali i u duši svakog domoljubnog hrvatskog građanina leže glasovite, veličanstvene riječi Oca domovine: «Ni pod Beč, ni pod Peštu, ni pod Beograd, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku»! Uz ove riječi neodoljivo se nameće parafraza: Ni Haag, ni Bruxelles, ni Dayton, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku»!

Ante Paradžik (10.2.1943. - 21.9.1991.)

Predsjednik Saveza studenata Hrvatske u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine, žrtva montiranih političkih procesa i politički zatvorenik socijalističke Jugoslavije.

Godine 1990. bio je jedan od osnivača obnovljene Hrvatske stranke prava i njen podpredsjednik, načelnik Ratnog štaba Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) u vrijeme rata 1991. godine u Hrvatskoj, diplomirani pravnik, retoričar i publicist.

Bio je oponent i kritičar hrvatskih komunista, a zagovornik demokracije, ljudskih prava i borac za nezavisnost Hrvatske.

Žrtva političkog atentata u Zagrebu.

Blaž Kraljević (17. 9. 1947 – 9.8.1992)

Blaž Kraljević rođen je 17. rujna 1947. u mjestu Lisice kralj Ljubuškog, kao jedan od osmero djece Mare i Nikole Kraljevića. Kada je imao 19 godina, otišao je na privremeni rad u Njemačku ali je u ljeto iste godine otišao u Australiju. Pristupio je emigrantskoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), kojoj je cilj bio rušenje Jugoslavije i obnova nezavisne hrvatske države.

U proljeće 1990., nešto prije prvih višestranačkih izbora, vraća se u Hrvatsku i postaje član Hrvatske stranke prava.

Po dolasku u Hercegovinu, postao je šef promidžbe Hrvatske stranke prava, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je osnovao logor za obuku HOS-ovaca, a početkom 1992. organizira obranu Bosne i Hercegovine i stavlja se pod zapovjedništvo Predsjedništva RBiH.

Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovni bio je trenutak istine za Blaža Kraljevića, koji se istaknuo kao darovit i pošten vojni zapovjednik koji je postigao mnoge uspjehe u Hercegovini i ostao bez moralnih mrlja u biografiji patriote: pomogao je u oslobađanju Mostara skupa s HVO-om i Armijom RBiH, zatim osvaja Stolac i počinje zauzimati položaje oko Trebinja, najvećeg četničkog uporišta u istočnoj Hercegovini.

Politika Hrvatskih obrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon oslobađanja Mostara Hrvatske obrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. kolovoza zauzele su dijelove općine Trebinje. Blaž Kraljević je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Bošnjake, tada Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

Nakon što je HOS oslobodio dijelove općine Trebinje, Mate Boban je pozvao Blaža Kraljevića na sastanak u Mostar, dana 9. kolovoza 1992., tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski.

Pri povratku sa sastanka zapovjednik Blaž Kraljević je s osam pobočnika Hrvatskih obrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu klopku Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Vodstvo Hrvatskih obrambenih snaga bilo je likvidirano. Ubojice su pokušali tajno tijela odvesti do mora te ih baciti na pučini kako bi zataškali zločin ali je vozilo s tijelima pronašla Hrvatska policija.

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. Vodstvo Hrvatske stranke prava ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama.